Prije nego je postao vlasništvo knezova krčkih
– Frankopana, Modruš je bio upravno središte stare prostrane
modruške župe koja je obuhvaćala prostor sjeverno i istočno
od Gvozda te od Plitvičkih jezera, uz Koranu, Mrežnicu
i Dobru do Kupe (72). Zbog idealnog zemljopisnog smještaja
stoljećima je bio gospodarsko i političko središte. Na
vrhuncu svoga razvoja isticao se kao najveći i najbogatiji
grad srednjovjekovne Hrvatske. U njemu su boravili čelnici
frankopanske obitelji, a pohodili su ga i kraljevi i plemići
tadašnje srednje Europe. Bitnu ulogu u razvoju Modruša
odigrao je Stjepan III. Frankopan želeći svoje kneštvo
uzdići na razinu talijanskih sinjorija (73).
Slijedi nekoliko detalja o izgledu srednjovjekovnog Modruša.
a) Plemićki grad Tržan (castrum Thersan)
U tvrđavama 13. i 14. stoljeća stanovanje je podređeno obrani,
a stambene prostorije su skromnih razmjera. Karakteristična
je raspoređenost oko unutarnjeg dvorišta. U starije prostore
za stanovanje ubraja se branič kula (donžon) u tvrđavi Frankopana
u Modrušu.
Modruš, tlocrt tvrđave Tržan F. Hollsteina
iz 1701. (I i II-ulazi; B-branič kula; F-zidovi naselja;
K-kuhinja (?); S-velike prostorije; D-dvorište)
Modruška tvrđava građena je vjerojatno potkraj 13. ili početkom
14. stoljeća, a možda i ranije. Povijesni podaci svjedoče
da se radilo o izvanrednom objektu svoga vremena. Temeljena
je na živim stijenama, njezini bedemi i kule, kao i nutarnje
građevine, pokrivaju vrh čunjaste glavice brijega, izdužena,
bedemasta oblika. Padine pod zidinama tvrđave sa svih su
strana vrlo strme, napose na sjeverozapadnoj i jugoistočnoj
strani (74). Sena Gvozdanović
smatra da su manje strme strane brda u potpunosti bile pokrivene
zgradama (75). Sama tvrđava
sastojala se od nekoliko dijelova: središnji dio s branič
kulom te objektima za stanovanje i dnevni život vlasnika,
njegovih dvorjanika i upravitelja grada. Uz taj, tvrđavu
su činila još dva dijela: sjeverni je služio za gospodarske
potrebe, smještaj pomoćnog osoblja, gradskih spremišta i
radionica. Imao je na istoku kvadratnu kulu, a prema zapadu
redute (76). Drugi, južniji
dio, nalazio se na kosini pod glavnom branič kulom i mogao
je uz dnevne gradske poslužiti i trgovačkim poslovima: mitnica,
smještaj trgovaca, putnika i slično. U središnjem dijelu
tvrđave, uz branič kulu, najvažnije je mjesto zauzimala kneževska
palača. Sam grad bio je prostran i udoban (77).
Branič kula, čiji su ostaci i danas veličanstveni, kvadratnog
je tlocrta, veličine od čak 10,0 x 11,3 m i jedna je od najvećih
kvadratnih kula u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Prilično debeli
zidovi građeni su slaganjem pločastog kamena na način „riblje
kosti“. Raspoznaju se tri kata kule. Prizemlje je činila
neka pomoćna prostorija s ulaznim vratima. Srednji kat je
bio stambeni, a drugi kat vjerojatno je služio kao spavaonica.
Postojao je tu još jedan kat (prema fotografiji iz 1905.),
a možda i obrambena etaža manje visine s nišama ili manjim
kulicama za stražu pod samim krovom. Na gornji kat moglo
se penjati vanjskim stubištem, a možda i izravno sa nižeg
kata. Kula je vjerojatno bila pokrivena šatorastim krovom
i šindrom. Takvu tvrdnju potvrđuje Pieronijev izvještaj o
kojem će biti riječi kasnije. Postavljena je na strateški
izvanrednom položaju. Zatvara svaki pristup do središnjeg
dijela tvrđave i jednim je kutom okrenuta prema pravcu mogućeg
napada neprijatelja (78).
To je ustvari stambeni toranj (donžon), karakterističan za
Europu između 1000. – 1200. godine (romaničko razdoblje).
Po tome se može pretpostaviti da je Modruš postojao već u
12. stoljeću. Odmah uz branič kulu kasnije nastaju složeniji
oblici grada s pomoćnim prostorijama (dvorane, kuhinja, spremišta)
i ulazima (79).
Zidovi unutrašnjih objekata tvrđave bili su tanji. Desno
od ulaza krije se stariji zid koji svjedoči o prvotno manjem
prostoru tvrđave i ranijoj gradnji kamenom lomljenjakom.
Tvrđava Tržan, tlocrt postojećeg stanja.
Kod slova M trag zida najstarije faze gradnje. (Horvat, 1990.)
Kasnije je tvrđava proširivana. Inače su se tu prostirale
dvije veće prostorije: možda dvorane za gozbe, dogovore,
sastanke. Na višim katovima vjerojatno su bile prostorije
za goste. Nitko od stručnjaka ne spominje, osim Horvata,
mogućnost bogoslužnog prostora u tvrđavi, vjerojatno privučeni
prisutnošću brojnih crkava u donjem gradu. Razlog tome je
i manjak tragova u današnjim ruševinama. Tek tradicija drži
da je u tu bila dvorska kapela sv. Marije (80).
Na kosini pod branič kulom nalazi se dosta velik prostor
ograđen jakim obrambenim zidovima s kulama i polukulama.
Zatvoren je zidom već u 13. ili 14. stoljeću. Objekti u njemu
bili su vjerojatno drvene građe. Mogao je služiti sklanjanju
modruškoga
Modruš, obrambeni zid južnog dijela
tvrđave ispod branič kule
puka u slučaju opasnosti, a u vrijeme mira kao prostor trgovine
s mitnicom.
Sjeverni dio tvrđave nalazi se na nešto nižem terenu od
središnjeg dijela. Tu je bila cisterna i prostor dnevnog
života feudalnog grada: spremište, štale, radionice, stanovi
posluge i slično. Taj dio završava kvadratnom „Duždevom“
ili „Papinskom“ kulom.
Modruš, sjeverna kvadratna tzv. „Duždeva“ ili „Papinska“
kula (snimka oko 1910.)
Stil zidanja na „riblju kost“ svjedoči o kvalitetnom zidarskom
radu (81). Oblikovanje
lica zida u to vrijeme se mijenja i upućuje na značajke srednje
Europe. Za primjer donosimo potvrdu o prisutnosti stranih
graditelja u Modrušu. Tako je među svjedocima darovnice senjskim
franjevcima koju piše kneginja Elizabeta, udovica kneza Dujma
Krčkog 5. siječnja 1354., spomenut i Egidije, sin Andrije
iz Venecije, zidar. To bi mogao biti odgovor da su iz Venecije
dolazili majstori zidari do Senja, pa tako i do Modruša (82).
Pomoću njih se u 15. stoljeću većina naših tvrdih gradova
pregrađuje, podiže ili proširuje u stambene palače što znači
i otvaranje prozora na sva četiri zida. Dnevne sobe postaju
relativno velike s nišama i kamenim klupama u njima. Stambene
prostorije imaju strop od drvenih greda, a vrlo rijetko su
svođene. Zahodi počivaju na kamenim konzolama (83).
A  B 
A) Rekonstrukcija prvog kata branič
kule; B) Pokušaj rekonstrukcije stropa nad katom branič kule
|
