b) Naselje Modruš (civitas Modrussa)

Naselje, grad Modruš, razvilo se na ravnijem dijelu pod modruškim brijegom i pokrilo za ono vrijeme velik prostor koji je bio zatvoren obrambenim sistemom gradskih kula i bedema u obliku potkove. Gradska vrata pojačana pravokutnim kulama nalazila su se na sjeveru i jugu. Cesta prema jugu za Senj prolazila je ravnijim dijelom modruške drage. Morala su postojati i vrata na istočnoj strani, za cestu koja je prolazila uz franjevački samostan Sv. Duha i druge dvore modruških purgara, pa dalje prema Slavoniji, Ugarskoj i prema Bihaću. Na obje kosine pod tvrđavom i oko grada bio je iskopan gradski opkop (84).

Dva zida, koja se uspinju uz brdo i spajaju grad s tvrđavom ostali su do danas vidljivi, istina, u temeljima (85). Prema istraživanjima gradskog područja Modruša, koje su provodili Kruhek i Horvat, bedemi grada pojačani kulama, gradskim vratima i grabama, koji su opasivali tvrđavu i gradsko naselje, izravnati u dužinu, iznose više od 1 200 metara. I izvan branjenoga grada nalazili su se stambeni i sakralni objekti te manje važne gospodarske građevine (86). I „pod trgom niže crikve sv. Duha“ bilo je kuća modruških purgara (87). Sigurno ih je bilo na istočnom, ravnijem dijelu terena izvan bedema, pod bedemom te pod južnom i zapadnom stranom brijega (88).

Situacija s ucrtanom tvrđavom Tržan, utvrdama oko naselja i sakralnim objektima (Horvat, 1990.)

Ono što je danas ostalo od Modruša nije dovoljno za potpunu rekonstrukciju ni njegova rasprostiranja, a ni povijesnog izgleda. Znamo da je rastao od trga, preko varoša, gradića, sve do grada (civitas) sredinom 15. stoljeća. Stariji autori opisuju crkve i biskupske dvore, kule i zidine, a iz listina saznajemo i o kućama starih Modrušana, gradskim ulicama, gradskom trgu... Izvori navode kuće i palače u gradu. Tako su i sami knezovi imali u gradu svoje kuće i često su boravili u njima, npr. „kuće, ke ona kupista v mestu našem Modruši niže kuć naših na placi“ (89). Gradom su upravljali „podknežini“ u ime knezova Frankopana i tu imali svoje dvore. Prema listini iz 1463. potknežin Apaj Liković imao je kuću pod modruškim trgom „niže crikve sv. Duha“ (90). Biskup krbavski, prije selidbe u Modruš u gradu ima svoju kuću. Stanovništvo su činili plemići, purgari i kmetovi (91). Modruški purgari imaju svoje „dvore“, npr. Žudijev dvor (92), svoje posjede i zemlje, te slobodno raspolažu svojom imovinom (93). Knezovima pak čine „službe male i velike“, a uz to im plaćaju i „dacie“.

Jedna isprava od 3. ožujka 1437. osvjetljava život u Modrušu. Sinovi kneza Nikole Frankopana pišu ju u Modrušu u vezi trgovine i tridesetnice. Spominje više modruških građana ili službenika modruške tvrđave. Tu su kao svjedoci u prvom redu spomenuti plemeniti ljudi i potknežini grada Tržana: Budislav Škobljić iz Like, Antol Jukonjić, pa Dionizije Vukmanić i njegov brat Stjepko. Tu su zatim Vid iz Breze, Mihovil Čapljić te Nikola, sin Oštrehara (od poznatog roda Oštreharića Modruških) (94).

Značajno je pitanje gdje je bio modruški trg – placa. Uz njega je vezana i glavnina objekata naselja: palače, crkve, katedrala, biskupski dvor. Moguće ga je smjestiti u zaravnjeni trokut između današnje crkve Sv. Trojstva, katedrale i gradskih vrata. Kod tih kvadratnih gradskih vrata bio je još neki objekt: stražarnica ili krčma. Vrata su imala dva ulaza. Jedan vjerojatno za tvrđavu, a drugi za naselje. Uz zidove na zapadnoj strani bila je tik do gradskih vrata crkva Sv. Stjepana, a nedaleko nje crkva Sv. Jelene. Svi sačuvani dijelovi gradskih zidova građeni su kamenom lomljenjakom.

Većina objekata danas se nalazi u arheološkom stadiju.