b) Perspektive (sanacija i konzervacija)

Kad se temeljito istraži i prouči, Modruš bi mogao pružiti mnoštvo podataka i materijalnih ostataka za poznavanje života feudalaca, građana i crkvenih vlasti između 12. i 16. stoljeća. Arheološki zahvati i istraživanje tog kompleksa (tvrđava i podgrađe) mogli bi odgojiti grupu stručnjaka za materijalnu kulturu srednjega vijeka. Moguća je i konzervacija dijela ili cijelog kompleksa. Proučavanjem Modruša, više bismo otkrili i o Frankopanima jer je grad bio sjedište najjačeg feudalnog roda u Hrvatskoj, knezova krčkih.

Konzervacija i sanacija obuhvaćale bi prikupljanje dokumentacije o Modrušu, snimanje stanja na terenu, geodetsko snimanje kompleksa i okolice, izradu projektnog elaborata, arheološko iskapanje tvrđave i podgrađa. Proučilo bi se pitanje kontinuiteta naseljenosti, na tom području strukture srednjovjekovnih naselja, općenito teritorijalne organizacije starih župa i feudalnih kneštava.

Konzervatorski zahvat na staroj tvrđavi Tržan je neophodan. Moguća je i precizna rekonstrukcija dijelova objekata jer je, kako smo vidjeli, ostao dobro dokumentiran u starim grafikama i nacrtima (240).

Oko samostana Sv. Nikole trebalo bi porušiti drveće koje rastače ziđe, ruši ih i pokriva lišćem i granjem.

c) Odnos lokalne uprave te podcijenjenost povijesti u Hrvatskoj

Stara modruška tvrđava danas je tek velika ruševina koja stanovništvo podsjeća na slavu prošlih vremena. Možda u tome treba tražiti razlog maćehinskom odnosu današnje općine Josipdol, ali i prije ovog političkog ustrojstva, nekadašnje općine Ogulin.

Što se tiče političkih moćnika, i lokalnih i državnih, za očekivati je neprimjerene želje i realizacije koje mogu potpuno uništiti spomenik kulture. Konzervatori u Hrvatskom restauratorskom zavodu, koji trebaju biti zaštita ovakvih neprocjenjivih spomenika, zahtjevima političara često se ne mogu oduprijeti. Razlog tome opet leži na višoj razini, pri službi Zaštite spomenika kulture pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Na državnoj razini pak nije definirana želja za obnovom i prezentacijom naše povijesne baštine. Financijska sredstva ograničavaju sve želje, pa čak i one zanesenjaka. I tu sve zastaje. Preostaje jedino nadati se da će neke buduće generacije htjeti saznati staru slavu djedovine i vratiti se temeljima koji su davno položeni u zemlju i čekaju da ih se ponovno osvijetli. Do tada će naša povijest ostati manjkava.

Na kraju ću ponoviti već drugdje izrečene riječi. Dr. Milan Kruhek u jednoj rečenici opisuje stanje Modruša: „Malo je u Hrvatskoj povijesno toliko bogatih mjesta, a danas toliko zanemarenih i zaboravljenih, toliko malo istraženih, kao što je Modruš“. Rad ću završiti riječima oca Domovine dr. Ante Starčevića, koji u „Nevenu“ 1853. piše: „Ta poderutina, taj vranak, koji neuke plaši, a uke opominje na nekadašnju veličinu našega naroda – to je naša Modruša“.

Modruške razvaline danas