d) Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Oštarijama

Razvoj Modruša u 15. stoljeću traži nove mogućnosti u dolini, što kulminira gradnjom velike proštenišne crkve BDM od Čudesa u Otoku. Povod gradnji bila su hodočašća Gospi od Čudesa. Crkva se nalazila u posjedu krčkih knezova Frankopana. Bila je „vjerojatno povjerena na brigu modruških franjevaca koji su u Oštarijama imali svoju kuću ali ne i samostan“, kako u svojoj tezi donosi Horvat bez navođenja izvora (164). Čini se da je ovo mjesto uz prijelaz preko rijeke Mrežnice odavno bilo naseljeno. Prema tradiciji, novu crkvu dao je sagraditi Stjepan III. Frankopan sredinom 15. stoljeća, na mjestu starije i manje crkve. Ubrzo će novu veličanstvenu crkvu spaliti Turci – vjerojatno 1521. (po Valvasoru). U 16. stoljeću crkva služi kao krajiška utvrda za obranu mosta na Mrežnici. Godine 1645. srušio se svod crkve sam od sebe jer je 111 godina stajao nenatkriven (165).

Oštarije, crkva Gospe od Čudesa (stanje u 17. st.)

U 18. stoljeću obnavlja se svetište crkve i nad njim se podiže zvonik. Takva, uz manje promjene, kao neogotička stoji i danas. Prvotna crkva sastojala se od dvoranskog broda s dva reda mramornih stupova, s vitkim osmerokutnim zvonikom nad zapadnim pročeljem, svetištem i sakristijom. Cijela je crkva bila nadsvođena i oslikana (166). U brod se ulazilo kroz tri portala: glavni na zapadnom pročelju, te portali na sjevernoj i južnoj strani broda. Brod se stepenasto uzdizao prema svetištu, a bio je svođen tankim, precizno izrađenim presjecima (167), no ne i poduprt kontraforima. Prema veličini broda u crkvi se mogao okupiti veliki broj ljudi. Svetište je presvođeno jednostavnim mrežastim svodom i poduprto sa sedam kontrafora. S južne strane svetišta stajala je sakristija koja je danas pregrađena u kapelu. Iz sakristije se stepenicama uspinjalo na gornji kat pa prema galeriji uokolo prostora broda crkve. Postojanje galerije potvrđuju konzole koje i danas postoje na bočnim polustupovima. Sa galerije se moglo ulaziti na zvonik pa i na balkon što se prema starim prikazima nalazio iznad zapadnog portala (168).

Crkva Gospe od Čudesa, pretpostavljeni tlocrt u 15. st.: zvonik nad zapadnim pročeljem, trobrodna nadsvođena crkva s galerijom duga 32,7m, nadsvođeno svetište dugo 24,9m, te sakristija

Upravo je društveni položaj ono što je Stjepanu III. omogućilo da pronađe arhitekta za gradnju ove crkve. Pronašao ga je u Bečkom Novom Mjestu dok je gradio dvorsku kapelu Sv. Jurja. I doista, uočljiva je sličnost ovih prostora. Stjepan je htio s malo klesanja dobiti izvanrednu građevinu i u tome je uspio. Građena je etapno, brod pa svetište (169). Radi se o najmonumentalnijem spomeniku hrvatske gotičke sakralne arhitekture izvan Zagreba. Nedvojbeno se radi o najvećoj crkvi u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, dimenzija 52,5x20m (170).

Faze gradnje: A) produženje već postojeće crkve; B) starija crkva je srušena i gradi se drugi dio broda