Što reći na kraju radnje? Kako je djelovala na mene? Je
li me potakla na razmišljanje? Tek sam kroz postavljanje
pitanja uočio svoje veliko neznanje o Modrušu, ali nadam
se da sam bar malo pridonio osvjetljavanju nekih pojedinosti
kroz gore napisane retke i da ću pridonijeti većoj zainteresiranosti
kod ljudi koji jednom budu čitali ovaj rad. Rad seže u 9.
stoljeće i naznačuje da to nije siguran početak već se vjerojatno
radi o ranijem razdoblju nastanka naselja i života na ovom
području. Upoznao sam, barem izdaleka, svijetle i snažne
osobe hrvatske povijesti kao što su Frankopani i crkveni
velikodostojnici. Neophodno je bilo osvrnuti se i na glagoljicu
što u početku pisanja rada nisam razumio. No, ona je uistinu
neodvojiva od ovoga kraja.
Jednostavno, ovu radnju ne mogu smatrati opterećenjem koje
se moralo izvršiti, već oplemenjenjem na mome životnom putu.
Stoga, ne bih volio da na tome ostane moja izgradnja, kao
što ne bih volio da se nastavi loš odnos prema Modrušu i
hrvatskoj povijesti kakav je danas. Modruš i hrvatska povijest
zaslužuju mnogo više!
Unaprijed se radujem Zborniku o Modrušu kojeg priprema g.
Zvonko Trdić, a koji bi, uz sva do sada objavljena djela,
trebao osvijetliti staru slavu i značenje Modruša da bude
uočljiv izdaleka, ne samo iz Hrvatske, nego i iz svijeta.
Jer potrebno je ispuniti mesom mrtve kosti i oživiti ih,
ako ne kao slavan grad, onda barem kao lokalitet, kojeg će
se posjećivati, na kojem će se učiti povijest, koji će stajati
i svjedočiti u vremenu koje slijedi, da Hrvati ne izgube
kompas na ovom nemirnom moru ujedinjene Europe i globalizacije
u koje ubrzo uplovljava naša Domovina. Neka stoji sačuvan
da se uvijek možemo doći osvježiti na izvor svoga bitka.
Nije davno da je splitski nadbiskup Frane Franić izrekao
da su upravo Modruš i oštarska crkva Gospe od Čudesa „hrvatski
zid plača“. Ne treba nam o tome suditi. Svi ovi gore zapisani
redci o tome govore sami. A dok se danas gradi Crkva Hrvatskih
mučenika na Udbini (Krbava), nesumnjivo i Modrušu i njegovoj
žrtvi tu treba biti osigurano posebno mjesto.
Na kraju preporučujem čitatelju neka ne ostane na ovome:
kreni i ti put Modruša, obiđi ga i čuvaj, poštuj i o njemu
razmišljaj, te pridonesi – prema svojim mogućnostima – boljoj
budućnosti i buđenju Modruša.
|
