a) Prilike u 15. stolje�u

U 13. i 14. stolje�u kralj je obi�avao poklanjati zemlju visokom plemstvu uz uvjet da podi�e i brani tvr�ave. To je oslabilo njegovu vojnu mo� te uvodi obvezu da plemstvo na kraljev poziv podigne banderije od 50 do 1 000 vojnika: banski banderij 1 000, banderij visokog plemstva 500 i �upanija 250-500 vojnika (npr. Modru�). Banderiji kralja i bana bili su stalno pod oru�jem. Uz njih su postojale i stalne posade u kraljevskim gradovima. One su �inile ve�i dio vojske Godine 1435. kralj Sigismund je za hrvatske zemlje predvidio obvezu podizanja 18 banderija s oko 10 000 ljudi. Visoki plemi�i bili su zapovjednici vlastitih postrojbi, a to su potvr�ivali znakovljem na odorama vojnika i na �titovima. U gradskim posadama slu�ili su gra�ani i pla�enici (187).

Matija Korvin izabran je 1458. za ugarskog i hrvatskog kralja i vladat �e do smrti 1490.. Na po�etku svoje vladavine sre�uje unutarnje probleme u kraljevstvu (188). Uskoro je prisiljen svoju pozornost usmjeriti i na vanjsku prijetnju � Turke. Zato ustrojava redovitu staja�u vojsku u Hrvatskoj koja sa banderijima predstavlja silu od 20 000 dobro opremljenih vojnika (189). Tada su hrvatski feudalci u sna�nom me�usobnom sukobu, a Frankopani su se sukobili i sa kraljem jer nastoje Senj vratiti pod svoju vlast. Suprotstavljaju im se ban Deren�in i Ivan Bot koji uskoro pogiba u sukobu sa Bernardinom Frankopanom pod Brinjem. Cijeli sukob sti�ao se tek kad je stigla vijest da je turski Jakub-pa�a provalio do Jajca. Nakon pada Bosne 1483. Korvin uspostavlja protuturski obrambeni sustav, a Stjepan obnavlja odnose s dvorom (190). Korvinov nezakoniti sin Ivani� postaje slavonski herceg i uvodi red me�u hrvatske stale�e, organizira obranu, a podi�e i niz kulturnih ustanova. Hrvatskim banom postaje Mirko Deren�in. Nakon kraljeve smrti, na prijestolje dolazi Vladislav II. Jagelovi� (191).

b) Turska osvajanja i Krbavska bitka

U drugoj polovici 14. stolje�a Turci se nalaze pred jugoisto�nim vratima Europe, na domak ve� trulog Bizantskog Carstva, kao Osmanlije. Imali su neobi�no sjajno ure�enu dr�avu. Udarnu snagu, koja �e uskoro sve �to joj stane na put pretvoriti u prah, osiguravali su stega, vojni�ke vrline, otpornost, izdr�ljivost i ideolo�ki fanatizam utemeljen na islamu. Za�u�uju�e �e promijeniti lice ovog dijela svijeta tra�e�i od pobje�enih da prihvate njihovu vjeru, kao uvjet za u�ivanje svih prava turskog dr�avljanina (192).

Evo nekoliko rije�i o Osmanlijskoj, turskoj vojsci. Pomno su organizirali svaku svoju akciju �alju�i izvidnice �ak nekoliko godina prije nje, kako bi upoznali situaciju na terenu, pronalazili mjesta pogodna za taborovanje, pa �ak odr�avali putove i mostove u tom podru�ju (193). Njihovo ratovanje zna�i naizmjeni�ne provale i plja�ke malobrojnih odreda �Akina� koji svake godine provaljuju u nedaleke neprijateljske krajeve te na du�i rok onemogu�uju djelotvornu obranu. U tim naletima ni akind�ije ni regularna vojska nemaju zadatak osvajati utvrde. I izravna se su�eljavanja velikih vojski izbjegavaju. Kada do�e do velikog sudara, on u pravilu rje�ava rat. Tek kada bi neka utvrda ostala duboko u osmanlijskoj pozadini, bez nade da joj stigne pomo� i bez mogu�nosti da se opskrbljuje u opusto�enoj okolici, Turci bi ju relativno lako zauzeli ili bi se ona sama predala. Tako se u lipnju 1592. predao i �klju� Hrvatske� Biha�, jer je gotovo pola stolje�a bio u polu okru�enju (194), a zale�e koje je �uvao Modru� - nestalo je. Takav na�in ratovanja kori�ten je do polovice 16. stolje�a.

Kronolo�ki gledano, najprije Turci 1453. osvajaju Carigrad, klju�nu to�ku ju�ne Europe. Nakon toga, munjevito kre�u na srednju Europu. Kad su 1456. s velikom vojskom opsjeli Beograd, hrvatsko-ugarski kralj progla�ava sveop�i poziv za obranu kraljevstva u pogibelji i bje�i u sigurni Be� (195). U novonastalim prilikama papa Pio II. u Mantovi okuplja zapadne vladare da rasprave o zajedni�koj borbi protiv Turaka. Stjepan Frankopan obilazi i europske dvorove i prikuplja pomo� za Bosnu. Mle�ani ga uzimaju pod za�titu 1465. svjesni strate�ke va�nosti o�uvanja Modru�a radi sigurnosti vlastitog teritorija (196).

Godine 1463. ��aptom� pada Bosna, a kralj Stjepan Toma�evi� bje�i u Jajce pa u Klju� kako bi prikupio vojsku. No, odlu�uje se predati Sultanu te biva pogubljen. Hercegovina pru�a �ilavi otpor i odupire se sve do 1482. godine.

Hrvatska je tada razjedinjena te ne uspijeva uspostaviti u�inkovitu obranu. Vrijeme ne propu�ta svoju priliku te Turci ve� u kasno ljeto 1483. prelaze Unu i u tri velike skupine ulaze u Hrvatsku. Jedna skupina od 7 000 konjanika provaljuje �ak u Koru�ku te ju u cijelosti plja�ka. Zdru�ena s ostatkom vojske, u povratku plja�ka po Hrvatskoj. Na Uni ih do�ekuje hrvatska vojska i u cijelosti pora�ava, a roblje osloba�a. Zato Turci sa Korvinom sklapaju petogodi�nje primirje, a zatim ponovno po�inju upadati u Hrvatsku, paliti i odvoditi pu�anstvo u roblje. Mnogi zarobljeni Hrvati kasnije �e se istaknuti kao turski vojskovo�e, veliki veziri, pa�e i beglerbezi (197).

Jedan od slijede�ih poraza Turaka, onaj u klancu kod Vrpila na Krbavi, naveo ih je na osvetni�ki pohod koji su pripremali tijekom 1492.. Kako navodi turski ljetopisac: �Pro�e ta godina. Na godinu Jakub Hadum pa�a skupi opet svoje ljude, koliko god bija�e spahija i akind�ija. Postara se za vrlo jako naoru�anje� (198). Potkraj ljeta provaljuju u Hrvatsku i �tajersku i doslovno ih opusto�uju. Prodiru, po�ev�i od Jajca, sve do Celja u Kranjskoj. Zatim okre�u prema Dravi do Ptuja, pa preko Zagorja do Turopolja, i kona�no uzvodno uz Kupu. Starom cestom penju se k cvatu�em biskupskom gradu Modru�u odakle okre�u na povratak kroz Liku i Krbavu krcati plijenom i robljem prema Bosni. Nije bilo izbora! Moralo se reagirati i spasiti izgubljeno. Osvje�teni, do sada neslo�ni Hrvati, na Krbavskom polju okupljaju veliku vojsku koju predvodi ban Mirko Deren�in. Bila su tu mnoga gospoda plemi�i i grofovi, a do�li su i Frankopani, s njima i vojnici pokrajina Krbave, Modru�a i Like, �sve izabrani momci, sjajni borci�, kako pi�e putopisac Jan Hasi�teinski z Lobkovic.

Hrvatska vojska bila je ve�a brojem, ali je turska imala ve�i broj konjanika i bila je bolje naoru�ana. Turci su �ak dali pogubiti sve zarobljenike u strahu da ne bi pomogli hrvatskoj vojsci. Na velikom polju pod starom Krbavom zapo�eo je, nakon neuspjelih pregovora, silovit sukob. U bitci je izginuo �cvit vsega gospostva i juna�tva hervatskoga�. U oko sat vremena Turci su potukli ujedinjenu vojsku od oko 10 000 Hrvata! Jakub-pa�a mogao se sa svojim plijenom i novim ratnim trofejima pobjedonosno vratiti u Bosnu. Spasio se tek knez Bernardin Frankopan s nekolicinom podanika, no Hrvatska je zavijena u crninu i �alost. Od toga poraza zemlja se oporavljala godinama, ali su Hrvati, izigrani od sviju, da bi opstali, po�eli buditi svoju samostalnost.

O tome doga�aju �ulo se na svim europskim dvorovima. Ve� �etiri dana kasnije, o tome doga�aju Papu izvje��uje njegov poslanik Antonio Fabregues. Pop Martinac zabilje�it �e taj doga�aj u glagoljskom II. novljanskom brevijaru, a ninski biskup Juraj Divini� tako�er izvje��uje Papu o onome �to je �uo i sam vidio. Njema�ki car Maksimilijan �e taj doga�aj opisati kao okrutan i grozan poraz (199).

Tek nakon tragi�ne bitke na Moha�kom polju, Hrvati uspijevaju zaustaviti tursku silu na granicama �Ostatka ostataka�. Cijela isto�na Slavonija sve do Kri�evaca, bit �e zaposjednuta od Turaka. Bosna i Hercegovina nakon pada Jajca postaju �vrsti turski posjed, a isto se doga�a s Likom i Krbavom nakon pada Knina 1522., sve do Modru�a i Karlovca (200). Cijelo to vrijeme hrvatska feudalna vojska nije imala djelotvornu obranu. Tek 1539. Sabor ustrojava �ete Haramija, �iji �e prvenstveni zadatak biti da do�ekuju osmanlijske plja�ka�e u pozadini (201). Hrvati �e na Vojnoj granici biti u stalnoj ratnoj pripravnosti. U roku od 24 sata od trenutka poziva u borbu, vojne posade moraju biti u �ardacima i stra�arnicama, tvr�avama i grani�nim utvr�enim gradovima ili sakupljene na velikim okupljali�tima iz kojih se upu�uju na ugro�ena podru�ja.

Hrvatska se zbog turskih opasnosti po�inje udaljavati od ugarske krune i ve� se 1494. obra�a za pomo� njema�kom caru Maksimilijanu. Plemstvo �e zatim okupljeno u Biha�u u ime ��itavoga nesretnog Hrvatskog kraljevstva� uputiti �alobno pismo s pozivima u pomo� papi Aleksandru VI.. I knez Bernardin Frankopan tra�i pomo� od Venecije i mleta�kog du�da, no europski vladari imaju svoja gledi�ta te na kraju pomo� ipak izostaje (202). Hrvati iz posavskih i primorskih �upa Hrvatske, ostaju vjerni svom grani�arskom pozivu, te kroz �etiri stolje�a ostaju kao �ivi zid od mesa i kosti, �uvaju�i Europu da mo�e mirno razvijati svoju kulturu i civilizaciju (203).

Osmanlijska strategija �spaljene zemlje� na hrvatskom prostoru pokazuje se vrlo dobrom. Gradovi padaju jedan za drugim. U drugoj polovici 16. stolje�a osvajanja uglavnom prestaju, fronta se stabilizira, a 1593. u Sisa�koj bitci, osmanlijska vojska po prvi put do�ivljava katastrofu. Vojsku koja �e ih poraziti podi�u Habsburgovci (204).